“Ja ne umem više ništa da izmaštam. Da napišem…”
Zbunjeno ćutim i gledam je u neverici. Ona! Kolumnistkinja CKM magazina, eeeej. Prva i jedina među nama koja je već na prvim godinama počela da piše autorske tekstove.
Žena čije mišljenje se ceni i na Ravnoj gori (interno značenje, ali takođe veoma bitno za ovaj tekst). 😀
Ne, kreativnost i mašta se ne troše, oni ne nestaju već se samo izgleda čovek od svakog posla umori i svede ga na ono najosnovnije i najbazičnije - faktografiju.
Ne znam u šta bih ovo moje svrstao, ali pored ličnog stava i često izliva emocija uvek je uvijeno nekom izmaštanom, mojom ili tuđom, pričom u kojoj sam se našao.
Čak i ona najprostija vest da danas nije pila kiša iako je ceo dan oblačno, napisana je rečima iz nečije mašte.
Zato, draga moja ne brini, sa maštom je sve u redu. Samo je svet u kojem živimo nekako sve nemaštovitiji, a mi na istoj izgleda sve škrtiji.
Bitno je da mašti na volju daš … (šta li bi Samantha Jones rekla).
Comments
Post a Comment