... "Počinju kiše. Beskrajne suze vezane nitima za niske oblake. Zavesa jeseni. Bolje se spava uz šuštanje te zavese. Znaš da neko drugi lije suze. Nebo. Čuva tvoje suze za vedrije dane", piše Žarko Laušević odmah na početku "Druge knjige" o jednom svom jesenjem danu u zatvoru, a sve nekako podseća na ovaj današnji u Beogradu.
Nanizani biseri tiho lupkaju u lim na prozorskom oknu i remete tišinu koja se na mahove čuje samo ovim "svetim danom" u srpskoj prestonici. Idealno vreme za čitanje "Zločina i kazne" modernog doba iz pera Žarka Lauševića. Kao glumcu, splet životnih okolnosti je skresao krila, a mediji su se utrkivali ko će ga više razepeti u borbi za naklonost čitalačke publike koja je sve brže klizila u provaliju primitivizma. U pohodu na isti vratio se Žarko kao pisac.
Šta i kako su novine pisale i Žarku se urezalo u sećanje, a meni ono sa nacionalnih televizija, kako srpskih tako i hrvatskih, koje su to što je on uradio predstavljale kao strašnije i od strahota rata koji paraleno besni na Balkanu. Lude devedesete... Hoće li završiti ikako?!
Posle prvog dela svog dnevnika "Godina prođe, dan nikad", koji je oborio sve rekorde prodaje u srpskoj književnosti, Žarko Laušević nastavlja svoju ispovest... A o čeku i kako on to piše najbolje objašnjenje je dao glumac Irfan Mensur: "Prekrijte ime pisca, zanemarite ko je on i shvatićete koliko je talentovan. Smatram da je književno još moćnija, uspeh prve mu je dao hrabrosti i samopouzdanja da se raspiše, a prvi put kad ga budem čuo, pitaću ga odakle mu taj sarkazam i duhovitost anglosaksonske literature, raspevanost južnoameričke, hispano književnosti, duša slovenske i ruske književnosti. Emocija koju nosi poslednjih nekoliko rečenica svakog poglavlja toliko je fascinantna pesnički da u tih nekoliko reči može da sažme sve ovo što je izgovoreno na nekoliko strana. Žarko se više ne može zaobići kao pisac i jedva čekam da nastavi da piše."
Zato, polako čitam i nadam se da će nova knjiga uskoro, inače ću mu lično u Njujorku zakucati na vrata, samo da virnem u rukopis.
P. S. Taj rukopis je ukoričrn i stotine hiljada očiju ga već miluje. Mislim da bi bilo maliciozno da ja više išta kažem, izuzev - HVALA ŽARKO.
Nanizani biseri tiho lupkaju u lim na prozorskom oknu i remete tišinu koja se na mahove čuje samo ovim "svetim danom" u srpskoj prestonici. Idealno vreme za čitanje "Zločina i kazne" modernog doba iz pera Žarka Lauševića. Kao glumcu, splet životnih okolnosti je skresao krila, a mediji su se utrkivali ko će ga više razepeti u borbi za naklonost čitalačke publike koja je sve brže klizila u provaliju primitivizma. U pohodu na isti vratio se Žarko kao pisac.
Šta i kako su novine pisale i Žarku se urezalo u sećanje, a meni ono sa nacionalnih televizija, kako srpskih tako i hrvatskih, koje su to što je on uradio predstavljale kao strašnije i od strahota rata koji paraleno besni na Balkanu. Lude devedesete... Hoće li završiti ikako?!
Posle prvog dela svog dnevnika "Godina prođe, dan nikad", koji je oborio sve rekorde prodaje u srpskoj književnosti, Žarko Laušević nastavlja svoju ispovest... A o čeku i kako on to piše najbolje objašnjenje je dao glumac Irfan Mensur: "Prekrijte ime pisca, zanemarite ko je on i shvatićete koliko je talentovan. Smatram da je književno još moćnija, uspeh prve mu je dao hrabrosti i samopouzdanja da se raspiše, a prvi put kad ga budem čuo, pitaću ga odakle mu taj sarkazam i duhovitost anglosaksonske literature, raspevanost južnoameričke, hispano književnosti, duša slovenske i ruske književnosti. Emocija koju nosi poslednjih nekoliko rečenica svakog poglavlja toliko je fascinantna pesnički da u tih nekoliko reči može da sažme sve ovo što je izgovoreno na nekoliko strana. Žarko se više ne može zaobići kao pisac i jedva čekam da nastavi da piše."
Zato, polako čitam i nadam se da će nova knjiga uskoro, inače ću mu lično u Njujorku zakucati na vrata, samo da virnem u rukopis.
P. S. Taj rukopis je ukoričrn i stotine hiljada očiju ga već miluje. Mislim da bi bilo maliciozno da ja više išta kažem, izuzev - HVALA ŽARKO.
Comments
Post a Comment