“Ja ne umem više ništa da izmaštam. Da napišem…” Zbunjeno ćutim i gledam je u neverici. Ona! Kolumnistkinja CKM magazina, eeeej. Prva i jedina među nama koja je već na prvim godinama počela da piše autorske tekstove. Žena čije mišljenje se ceni i na Ravnoj gori (interno značenje, ali takođe veoma bitno za ovaj tekst). 😀 Ne, kreativnost i mašta se ne troše, oni ne nestaju već se samo izgleda čovek od svakog posla umori i svede ga na ono najosnovnije i najbazičnije - faktografiju. Ne znam u šta bih ovo moje svrstao, ali pored ličnog stava i često izliva emocija uvek je uvijeno nekom izmaštanom, mojom ili tuđom, pričom u kojoj sam se našao. Čak i ona najprostija vest da danas nije pila kiša iako je ceo dan oblačno, napisana je rečima iz nečije mašte. Zato, draga moja ne brini, sa maštom je sve u redu. Samo je svet u kojem živimo nekako sve nemaštovitiji, a mi na istoj izgleda sve škrtiji. Bitno je da mašti na volju daš … (šta li bi Samantha ...
U želji da meni vaoma dragom Francuzu malo bolje približim Balkan krenuh u najveću i kažu najbolju izdavačku i šta još ne , kuću u kultnom SKC. Dok sam ulazio u knjižaru iz nje je odzvanjala muzika ne baš dobro uštimovanog benda i žamor usplahirene mase zbog besplatnog popodnevnog koktela na promociji još jednog letnjeg hita neke od naših spisateljica. Ignorišem gužvu u zadnjem delu zdanja u kojem su svoja prva dela osmislili i javnosti predstavili neki od naših najcenjenijih umetnika, onih pravih pisaca, muzičara... Prvo je bilo neophodno vešto odigrati mačku među rafovima knjiga u lovu na nekog od službenika. "Dobar dan, imate li 'Na Drini ćupriju', na francuskom?" Prvo zbunjen pogled, a onda i bez bar preko k... ćao: "Pitaj koleginicu" . Naravno da je uperio prstom , ka ženi okrenutoj leđima ka nama i oslonjenoj na zid tik pored ulaza na promociju gde je sada uveliko trajala žurka. Spisateljica sva uzbuđena zabacuje ...