Sve bi bilo previše magicno da đavo nije umešao svoje prste. Ipak, Barselona je, sada zvanično pred celim svetom se zavetujem, grad u kojem ću jednom živeti. Ima sve što želim da ima grad u kojem će biti i moj dom. Samo na đavola moracu malo bolje da motrim. Mada, bez njegovog prisustva bilo bi previše idealno. Noge kao da znaju kuda treba da idu, samouvereno su koracale plocnicima stajuci na stope Gaudijevih, Pikasovih, Dalijevih... stopala. Satima su ih pratile i nisu osećale težinu tela koje na sebi nose. Mora da je nije bilo u redu nešto sa silom zemljine teže... Možda ju je prodrmala Madonna sa Mon žuika. La isla bonita u Barseloni sa 30ak hiljada Katalonaca (Španaca) u ekstazi - ko razume shvatiće. :)(: A onaj đavo je često skriven iza nevinašca, a ja očigledno naivni magarac. Vratiću se ja po moj iPhone, ali tada ću i da ostanem, srešćemo se mi opet - zapamtio sam mu to nevino nasmejano lice! I razumem Katalonce zašto žele nezavisnost i zai...
U želji da meni vaoma dragom Francuzu malo bolje približim Balkan krenuh u najveću i kažu najbolju izdavačku i šta još ne , kuću u kultnom SKC. Dok sam ulazio u knjižaru iz nje je odzvanjala muzika ne baš dobro uštimovanog benda i žamor usplahirene mase zbog besplatnog popodnevnog koktela na promociji još jednog letnjeg hita neke od naših spisateljica. Ignorišem gužvu u zadnjem delu zdanja u kojem su svoja prva dela osmislili i javnosti predstavili neki od naših najcenjenijih umetnika, onih pravih pisaca, muzičara... Prvo je bilo neophodno vešto odigrati mačku među rafovima knjiga u lovu na nekog od službenika. "Dobar dan, imate li 'Na Drini ćupriju', na francuskom?" Prvo zbunjen pogled, a onda i bez bar preko k... ćao: "Pitaj koleginicu" . Naravno da je uperio prstom , ka ženi okrenutoj leđima ka nama i oslonjenoj na zid tik pored ulaza na promociju gde je sada uveliko trajala žurka. Spisateljica sva uzbuđena zabacuje ...