Skip to main content

Posts

Showing posts from April, 2015

Karaula, opet pod opsadom

Čudno neko vreme, opet. Sve nekako sve više liči na loš déjà vu... Posle visednevnog odbijanja da gledam vesti, ipak, morao sam da odgledam Karaulu. Dok su u Prištini visoki zvaničnici raspravljali o nekom tamo budućem specijalnom sudu za Kosovo, a smeštenom u Holandiji (?!) ako baka Evropa plati ;) a viši od najviših u Briselu, tamo neka paravojna formacija je zauzela Karaulu tu na granici Kosova, Srbije i Makedonije. Policajce vezali pa im se malo rugali, ismevali ih - maltretirali... Onda im je, ovo sada ja dodajem scenario na šturu vest u nacionalnom dnevniku, neko javio da se povuku. Odlazeći, jednog od policajaca su odvezali, otetim oružjem mu domahnuuli kroz prozor terenca i nestali niz strminu Karaule.  Zvuči kao izmišljena priča, ali nije, na žalost ovo je istina! Današnjica na granici na jugu... Film, pravi igrani OVDE ceo, a ovaj stvarni nadam se da se neće ponoviti, nikad, nigde blizu!

Otvoreno pismo ogorčenog Srbina:

Slučajno nađoh na netu, a vredno je deljenja. Predugo ćutimo, možda pisma poput ovog nateraju ono malo mozAKA da se probude. Srbijo, Ko nam je ovo nametnuo, mi sami ili neko drugi? Ja sam Aleksandar Pavić, mladić koji živi u Švedskoj. U Srbiji sam živeo prvih pet godina mog života, u njoj sam živeo dok su bila, ”lepa vermena”, ali nažalost, rat nas je razbacao po celom svetu, ponovo. U Srbiju dolazim često, kad god mogu. Sa velikim zadovoljstvom i srećom. Kad god imam slobodne dana na poslu, a često radim prekovremeno da skupim sate pa iskombinujem da dođem u svoju domovinu. Dvojici drugara koji su Šveđani puno sam pričao o tome kako je naša zemlja lepa i koliko lepota ima. Pažljivo slušajuci priče o lepotama Srbije i raznim zanimljivostima, posebno im je uvek bila interesantna priča o “večitom derbiju”. I dogovor je pao – u Beograd putujemo na sledeći derbi. Večiti je planiran za subotu, 25. aprila. Pre nekoliko meseci smo rezervisali avionske karte i odlučili da ceo vi...

EXIT 15 - moj - LINEup

Mislim da je suvišno trošiti reči na favorite, kada lista izvođača EXIT 15 festivala počinje imenima: EMELI Sande, FAITHLESS, hardwell, manu C h AO . Rekoh da sa nestpljenjem čekam EXIT i kao dete bomBONAma radujem njegovoj čaroliji, tako se na vrhu liste tiskaju meni sve omiljenija imena. Znam da će neki reči da je to najkomercijalnije, ali to i jeste valjda poenta festivala . Poznati afirmišu one manje poznate koji i možda bolju muziku od njihove stvaraju, samo do sada nisu imali bolju priliku da je i predstave. John NEWman i Tom Odel biće upravo poslastice, a Chris LIEBING će podsetiti kako nekad nije bilo teško ni pola bivše Juge prevaliti da bi "omrsili brke" u njegovoj muzici. I tako, sada bih ja mogao da redam do sutra, verujem da već i onaj "ko ne planira da ide", ima svoje favorite. Uglavnom, u jurnjavi sa zapaljenog mejna do grotla arene nezaobilazna stanica opet će biti i Urban Bug i Happy Novi Sad . FaceBook javlja, biće tu mnooogooo sjajne...

Laka i Mirela i njihova ludorija

Neverovatna energija i tekstovi na granici dečije lucidnosti u kombinaciji sa bendom koji ne štedi note! Hvala! Kombinacija fanku, bluza, džeza, roka i Laka i Mirela, kao da su upravo izašli iz nekog Bartonovog filma i tu u Beogradu u Mikseru nesebično dele ljubaaav.  Brka nije bilo, bar ih ja ne videh, ali već na trotoaru ispred cerekalo se nekoliko krkana...  Muzika obojena emocijama naroda sa Balkana. Pomalo nostalgično, ali nekako lepo prija.  Hvaaaalaaa! Hvaaaalaaa! Vikala je posle cetra jedna moja prijateljica (njihova koleginica), dugo, još mi u ušima odzvanja :)

I tako Madonna opet prodaje Playboy

Koliko god puta da je već viđena i na koliko načina, gola Madonna iznova i iznova privlači jednaku pažnju. Fotografije snimljene krajem sedamdesetih kada je Madonica zarađivala za život i snimanje prvog albuma od poziranja, često naga. Neverovatno je kako je uspela za godina koliko ja sada imam da od podstanarske u nekoj njujorškoj šupi postane Madonna. U muzici kada se pojavila, nisu znali gde da je svrstaju. Belkinja je pevala crnačku muziku, a svojim izgledom predstavljala pretnju po ugled mladeži... Davno zaboravljene pa opet iskopane Madonine fotografije, u punoj rezoluciji preneli su svi svvetski mediji, a novo izdanje je več rasprodato. Isto je tako i sa koncertom u Barseloni, u septembru, na koji idem.  MERCI MON CHERI :) P. S. I ove sa mačkom, istom kao što je i moja :) deo su zaboravljene kolekcije koja će se, naći u knjizi legendarnog Schreibera "A Retrospective 1966-2014".

This Day In History

On  April 10, 1912 , it set sail on its maiden voyage from Southampton, England, to New York. April 14-15, 1912 -  The luxury liner hits an iceberg in the North Atlantic around midnight and sinks in less than three hours. Approximately 1,500 people died and nearly 700 survived out of about 2,220 passengers and crew. The Ship: The estimated cost of construction was $7.5 million (over $400 million today). At the time, the R.M.S. Titanic was the largest passenger ship afloat. Victims and Survivors: There were 324 1st class passengers aboard. 201 survived. There were 277 2nd class passengers aboard. 118 survived.  There were 708 3rd class passengers aboard. 181 survived. There were 885 crew members aboard. 212 survived. There were 13 postmen and musicians on board. None of them survived. Captain Edward J. Smith went down with the ship, and his body was never recovered. Frederick Fleet, one of the crew members who first alerted Captain Smith to the i...

EuroVision 2015 - Srbija, pobeda, opet?!

Jednom smo je čuli na srpskom, a onda je odlučeno da ćemo u Beč poslati ipak pesmu na engleskom ... Nemam ništa protiv, čak mislim i da je bolje da pesma bude na engleskom, ali čemu onda onaj izbor za "pesmu predstavnicu"?! Kako god, opet smo u trci za domaćina najšarenijeg i najveselijeg festivala na planeti. Bile note lake ili ne ali one manje više i oslikavaju stanje u muzici većine zemalja koje učestvuju. Činjenica je da smo Mare i ja u Helsinki otišli sa namerom da Eurosong dovedemo u Beograd jer je u to vreme naša pop muzika zamalo potukla narodnjake.  Bilo je je to neko vreme puno optimizma, nekog ničim izazvanog poleta, nade, vere... Isplatilo se, bar na kratko. Pokazali smo te 2008. kakvi smo, bre, domaćini. Širok i šaren je bio Beograd, sve je bilo podređeno Eurosongu, pa zašto ne opet?! Bilo bi lepo da na jubilarnom, šezdesetim izboru za najbolju pesmu Evrope, baš u Beču, stamena Bojana svojim izvođenjem " Beauty never lies " omađija E...

Čekajući EXIT 15

Zar je već PETNAESTI ?! Nekako se nostalgično upitah...proleteše mi slike nasmejanih lica oprljenih jutarnjim suncem iznad Petrovaradina...i zvono sa "sahat kule"... Moram da priznam da sam prvi put noge u prašinu Đave zaronio kasno... Nisam pre stigao, Eurosong je delovao primamljivije ... Ipak, prvi put na EXIT -u jednak je, hm, pa ne baš, ali skoro da da... Svaki naredni bio je sve slađi, iako se publika menjala, ili meni to godine lete. Kao da stižu neki novi klinci i osvajaju mesta koja su bila moja, naša, svi su to znali! Ne haju oni ni Cecu da zapevaju... Ipak, sporadičnih čuda EXIT je pun, to je valjda samo neki novi trend u zabavi ili gostoprimstvu ili... Kako god, mene je već uhvatio EXIT neizdrž . I svi oni do kojih mi je stalo biće tu, Đava će ponovo biti naša. 

Da sanjamo svet u boji

Who's that girl :) video (: here  

#onoKad se Dubai telePRoNTuje u Evropu

Ni u doba nepismenog kneza Miloša ovakva, blaže od najblaže rečeno, opšta neinformisanost ili budalaština ne bi prošla tek tako, ali u modernoj Srbiji to je samo još jedan u nizu bisera koji prosuše pred nas, oni koji nas predstavljaju . Da bude još gore ne samo u našoj čaršiji već i pred svetom... Zar nam nije sveto bilo komšijino mišljenje, zar nam obraz nije bio zlatan, bar pred svetom?! Jesmo li to zaboravili da je nepismenom knezu Vuk savetnik bio, da je oko sebe imao celu svitu, samo da se ne osramoti. Danas sramota nije biti poslanik i reći da je Dubai u Evropi ili visoki Vladin činovnik koji bi da se telePRoNTuje?! U kojem to veku mi živimo? Da li su to naslednici slavnih nam parlamentaraca na koje se često pozivamo? Da li je to naš glas? Jesmo li to zeleli da čujemo od svog predstavnika? Ko ovde za koga radi? Ko kome sluzi? Da li smo toliko lakoverni?! Ko smo mi? Kao narod, nacija...

A sluša mi se i Laka

Neverovatni Laka i još jedno neverovatnije vreme kada je sve nekako izgledalo izgledalo optimistično, ili su to samo godine... Kako god, Laka je opet u Beogradu i nestrpljivo ga čekam 19. aprila. Prepisano sa MH najave: Za Laku, sarajevsku muzičku atrakciju koju čine Elvir i Mirela Laković, vlada mišljenje da je najoriginalniji i najpozitivniji sastav na regionalnoj sceni! U Beogradu ih dugo nije bilo! U prestonici će nastupiti u nedelju, 19. aprila, u Mikser House-u, na velikom besplatnom koncertu koji će pokloniti Beograđanima.   Laka na muzičkoj sceni egzistira još od davne 1998. godine, a 2008. godine je postao i evropska atrakcija kada je sa hit singlom ,,Pokušaj” predstavljao Bosnu i Hercegovinu na izboru za pesmu Evrovizije. Zahvaljujući ekstravagantnom stilu, maštovitoj scenografiji, inspirativnim kostimima i izvrsnom smislu za humor, Laka je jedinstvena pojava na regionalnoj sceni!   Sa pesmom ,,Pokušaj” Laka je ovenčan i MTV nagradom za Best Adriatic Act, a ...

Ko je Robbie Williams i štaće on u Beogradu

Posle koncertnog buma, Beograd se sve ređe pojavljuje na listama turneja velikih svetskih zvezda. Zašto?  Postali smo izbirljivi jer su nam novčanici prazni, a više se ne držimo ni narodne "hleba i igara" jer izgleda da igramo sve redje, o obigravamo svakodnevno.  Uprkos tome, Britanac kakve volimo , na lični zahtev nateraće nas 17. juna na ušću Save i Dunava da opet zaigramo, da se podsetimo kako mi to dobro umemo i da nas podseti šta je to pop bio i dokle smo svi stigli danas, onako kao ljudi.  Robbie Williams in Belgrade Prešao je put od, popularno rečeno, "problematičnog dečka iz komšiluka" do uzornog oca i nije se stideo da ama baš sve podeli sa celim svetom. Očigledno se i ne stidi da pita, pa je tako zaključio i da Beograd mora biti jedna od stanica njegove "Let me Entertain You" svetske turneje .  Domaće koncertne agencije su udružile snage i eto njega nama na leto. Spektakl u najavi jer će ovo biti jedan od retkih velikih koncerata...

Gala Čaki i arapski san

Nisam još uvek video platna Gale Čaki , ali slučajno na TV videh prilog o njoj, njenom neverovatnom uspehu na svetskoj umetničkoj sceni, ali ne i popularnosti u domaćim medijima. Tek stidljivo pišu o njenom učešću na Al Asmakh International Symposium of Art u Dohi i njenim platnima koja je tamošnji šeik otkupio za postavku u muzeju savremene umetnosti koji će biti završen do 2022. Njegovo svečano otvaranje biće praznik i za svetsku umetnost... "Gest otkupljivanja radova i njihovog postavljanja u muzej, podseća me na prikupljanje slika za Luvr." "Nikad dosad nisam bili u pustinji, kamoli tamo slikala. Bilo je zaista neobično raditi na pesku. U samom kampu smeštaj je bio vrhunski, kao da su preneli sobe iz hotela. Svakodnevno smo se predstavljali jedni drugima, a ja sam to učinila na arapskom, što je oduševilo ostale učesnike." "Ja nisam umetnik, samo sam slikarka. Tu čast nadam se da ću jednom zaslužiti." O njenom učešću na internacional...

Mojoj Amy...

Razumeo sam te, razumem te i danas, voleću te uvek. Bila si nebrušeni dragulj koji mi je osvetlio put onda kada sam mislio da sam se zauvek izgubio u vrtlogu sopstvenih želja. Nikoga nisam slušao, samo tebe , iako si ti već bila negde daleko, gore, među zvezdama. Podno Kalemegdana, srce si mi iščupala . Bilo mi je i žao i drago što se konačno srećemo... Patio sam što našeg susreta se verovatno nisi ni sećala, ali i srećan što ću ga ja pamtiti do kraja života. Ljubav je to neka čudna i neobjašnjiva i danas. Kada mi neko tvoje imene pomene ja uzdahnem... Verujem da bismo se savršeno razumeli , samo da smo se bar još jednom sreli.  Počivaj u miru , kojem si sve godine vrtoglave slave koja te stmoglavila u provaliju iz koje nije bilo povratka i težila. Srešćemo se mi već opet, negde. Večni optimista...

Na današnji dan

Samo što je rat završio, duh nove nacije se budio, a sa njim je 3. Aprila 1948. rodjeno i Jugoslovonsko dramsko pozorište . Decenije su prolazile, Jugosloveni polako leđa okretali bratstvu i jedinstvu na kojem je ta nacija i počivala, ali JDP je uspelo da sve nadživi.  Politikin zabavnik FB Spaljeno do temelja, izniklo je opet i taman kada je udahnulo vazduh ogrnuto modernim ruhom, oni gore koji nam kroje kape, umalo da ga ugase, preimenuju, oboje ga sebi po volji.  Srećom, ne pođe im to za rukom i nadam se da se nikad više neće usuditi da da i pomisle da mu u dušu diraju.

Bravo Ammare Mešiću! Igra prestola, malo li je

Neverovatno skromni, u najavi, veliki glumac Ammar Mešić, "pojčanje" je u jednoj od narednih epizoda serije koju, mislim da jedino ja od svih ljudi na planeti koji imaju Internet, nije gledao. Pogledao sam nekoliko epizoda. Nije da mi se nije dopalo, malo toga mi je bilo jasno, a za sve nikako da nađem vremena. Ipak, sebi sam obećao, sada čvrsto da ću u Teatru 78 pogledati "Ljubavne jade mladog Bam Bam-a".  Amar, umesto što vrišti okolo jer je "glavna faca u gradu" zbog role u "Igri prestola" , sprema premijeru predstave sa mojim najdražim crtanim junacima. Niko kao porodica Kremenko me nije tako radovao.  P. S. Samo da dodam na moj tekst iz aprila 2015. (domaći mediji tek sada o ovome bruje, kao i oni za koje sam nekad pisao i kojima je tada važniji bio Mitrovićev rijaliti) da sam u međuvremenu sve pogledao i više od tri puta i sada “umirem” zajedno sa likovima dok gledam nove epizode poslednje sezone. Zaražen sam GOT-om i ja s...

Popular posts from this blog

Imate li NA DRINI ĆUPRIJU, na FRANCUSKOM?

U želji da meni vaoma dragom Francuzu malo bolje približim Balkan krenuh u najveću i kažu najbolju izdavačku i šta još ne , kuću u kultnom SKC. Dok sam ulazio u knjižaru iz nje je odzvanjala muzika ne baš dobro uštimovanog benda i žamor usplahirene mase zbog besplatnog popodnevnog koktela na promociji još jednog letnjeg hita neke od naših spisateljica. Ignorišem gužvu u zadnjem delu zdanja u kojem su svoja prva dela osmislili i javnosti predstavili neki od naših najcenjenijih umetnika, onih pravih pisaca, muzičara... Prvo je bilo neophodno vešto odigrati mačku među rafovima knjiga u lovu na nekog od službenika. "Dobar dan, imate li 'Na Drini ćupriju', na francuskom?" Prvo zbunjen pogled, a onda i bez bar preko k... ćao: "Pitaj koleginicu" . Naravno da je uperio prstom , ka ženi okrenutoj leđima ka nama i oslonjenoj na zid tik pored ulaza na promociju gde je sada uveliko trajala žurka. Spisateljica sva uzbuđena zabacuje ...

Pronađena "Na Drini ćuprija" za Francuze

Potrazi je došao kraj i to tako što mi je link stigao na Facebook. Hvala gospodinu Draganu što je poslao link još pre godinu dana, stidim se ali moram da priznam, ponekad zaboravim da proverim neku "poštansku sandučad" pooooodugo. Francuski prevod možda i najznačajnijeg književnog dela na Balkanu dotupan je u stvari celom svetu, samo ga nije baš lako naći...Bar meni nije bilo. "Na Drini ćuprija" na francuskom, nalazi se u onLine knjižari i stiže na kućnu adresu besplatno!

Ammar Mešić u još jednom Survivoru

Nakon što je pobedio u ličnom, vreme je bilo svakako da rijaliti Survivor promeni voditelja.  Kao što sam davno pisao da do tada javnosti nepoznati naš glumac u Igri prestola, domaćim medijima kao da to nije dovoljno da ga vinu u zvezde.  Svaki korak mu saplitan, slobodna misao osuđivana… doveden do ivice egzistencije u svakom smislu.  Nije se dao Ammar. Neverovatna odluka na koju je bio primoran dovela je do ponovnog angažmana u glumi. Uglavnom ili ti skoro pa posve - preko grane. Odosmo svi… Evo ga sada u ulozi voditelja Survivora .  Da ponovim: BRAVO AMMARE !

S LjubaVlju iz Beograda, mi i Josipa Lisac

Neprikosnovena ikona pop kulture, bastion još ono malo umetnosti u muzici sto je ostalo na Balkanu, samo je još jednom potvrdila da je bezvremena.   Godinama unazad Josipa i ja imamo ne/slučajne susrete. Prvi se desio davno, pocetkom ovog Mileni/ja/uma u Banja Luci. Razmenili smo i koju reč. Ja, tada mladi novinar spreman za intervju, pun pitanja, želje da napiše najbolji intervju ikada. Pred Josipom zanemeo. Neće reči preko jezika, usta suva, otvorena…   Josipa se blago smeška, tiho kaže: “Recite…”. Ja pokušavam, proškrgućem: “Kako ste?” …. Svaki naš naredni susret diljem Brdovitog Balkana pa sve preko Petrovaradiske tvrđeve zagrljene Dunavom priljubljenim u rana jutra uz nebo…    U poslednje vreme srećemo se i bez reči razgovaramo tamo gore i lepoj nam Istri. Sasvim “slučajno” ali Istra postaje i moj dom.  Polako se u sećanja seli gde Dunav ljubi nebo.   A baš tamo, u ova tmurna vremena, pumpala je Josipa - čistu - neokaljanu - nevinu - ljubav, skoro...

Za kim to sada jure Madonna i Novak Đoković?!

Ma ovaj svet je poludeo, skroz.  Žena koja je sve rekorde u šoubiznisu odavno oborila, sada kažu, juri da stigne neke skorojevićke, cičeće lutke na naduvavanje i njihove banalne instant brejkove u svet muzike.  Isto tako Nole, kojem odavno već nema ravnog u tenisu , kažu juri neke klince i neke njihove uspehčiće…  Dokle više sa omalovažavanjima ljudi koji su pravi uzori deci širom planete.  Sami su svojim trudom, radom, talentom očarali svet. Cine ga lepšim i boljim mestom za život. Pravednijim, humanijim. Ali ne ne, njih treba dehumanizovati .  Kako god, džaba ima! Novak Đoković nastavlja da ruši rekorde i da i dalje igra najbolji tenis na planeti. Kralj je odavno na tronu, nije i neće skoro bilo ko uspeti da svrgne. Prinčevi nešto brzo abdiciraju. Kralj je nametnuo tempo koji malo ko može da prati. Slava kralju!  Isto je i sa kraljicom popa koja je odavno “pokopala” princeze. Naslednica bez. Kraljica zauvek. Dugo nam još poživela kraljice ! Zašto para...

Čovek negde mora da se rodi

Na pragu veka koji je doneo najveća stradanja Srba, 09. oktobra 1892. godine u selu Dolac pored Travnika,  rođen je Ivo Andrić. Majka je tu bila u poseti rodbini, a Ivo je "požurio" da nas zaduži. "Čovek negde mora da se rodi", odgovarao je Ivo Andrić kada bi ga pitali odakle je.  Nije se stideo porekla, naprotiv, samo što ono čoveka obeleži mimo njegove volje... U nosu ostanu mirisi, oči svuda traže onu lepotu sunačanih dana kada usta nisu umela još ni da sriču prve reči... "Biti čovek, rođen bez svoga znanja i bez svoje volje, bačen u okean postojanja. Morati plivati. Postojati. Nositi identitet. Izdržati atmosferski pritisak svega oko sebe, sve sudare, nepredvidljive i nepredviđene postupke, svoje i tuđe, koji ponajčešće nisu po meri naših snaga. A povrh svega, treba još izdržati i svoju misao o svemu tome. Ukratko: BITI ČOVEK ." Ponosim se time što smo zemljaci, što nam je reč svetinja .  Na žalost u srpskim medijima Ivin rođend...

Kome je veći na Balkanu? Da, k…c!

 Da ne budem prost penis, ili ti ponos.  Ja sada ovde ne bih prepričavao metode merenja i na koji način su to izdračunali, ali britanski mediji su napravili svetsku mapu.  Bosanci i Hercegovci, Slovenci i Crkogorci izgleda nisu učestvovali ali svi mi drugi jesmo i nismo loši. Bogami i mi ga za ponos imamo i skoro da smo u svetskom proseku.  Veličine su izražene u inčima, jer Britanci. Mada, kada su u pitanju “njegove” mere onda tu ima malo nepoznanica. Češće pustih želja (nikad ga nisam merio). Ni Grci se nisu proslavili, kao ni Albanci, dok su Mađari i Rumuni i onako su uvek i bili van balkanske konkurencije. …Balkane, Balkane, balkane (namerno malo b) moj Budi mi silan I dobro mi stoj…

Bad Bunny vs Evil Beast

Nema potrebe za pojašnjenjem naslova.  Neverovatno je koliko je neverovatno da bi Zla Neman iz Bele pećine najradije, samo da može od Nevaljalog Zeca napravila paprikaš ili ga “manje strašno” proterala…. Neverovatno je i zdravom razumu i dalje  neshvatljivo da upravo to živimo. Izvrnuto sve naopačke . Tramp protiv Zeca i ne samo da ima nešto protiv već i preti i ko zna šta još iza kulisa radi sa svojom propagandnom naci mašinerijom. Da naci belačkom čistom američkom šta god. Naci. Bravo za Bad Bunny, bravo za Lady Gaga! No šta ono Riki Martin uradi gsa licem ?!  Ne prepoznah ga. Zašto sve pvo tako podseća na ovo naše?! Ina Riki je tu (Česo J. sa dragim mu javno o svemu… posebna priča, ako stignem).  

West gate to Belgrade, forbidden!

Zapadna kapija Beograda, od svoje izgradnje nekako je bila pomalo sakrivena od javnosti. Sa Geneks kule, gore iz restorana pruža se neverovatan 360 pogled na Beograd. Nikad nije ni bio otvoren za javnost... Zašto, danas kada su kelneri pauci, a gosti bubašvabe, ne može ni čuvar da se podmiti da se neko popne i vidi Beograd odozgo? Ko i zašto nam to brani? Čuvar kaže to mu je posao: "Šta ti misliš zašto sam ja ovde?! Nema ulaska bez najave". "Kome treba da se najavim? Gde?" "Ajde izlazi napolje", pomalo uplašeno je podviknuo... Kula nekada u svetu uspešne kompanije Geneks, prve čarter avio kompanije u SFRJ, a od raspada Jugoslavije se raspada. Hiljade kvadratnih metara poslovnog prostora, sa pogledom na Aerodrom Nikola Tesla, restoran na vrhu sa vidikovcem, nekada se i rotirao, zjapi prazno?! Šta nije u redu? Ko je ovde lud? Kada već rasvetom tri meseca pre Nove godine privlačimo turiste u Beograd (?!), zašto nam nije dozvoljeno da im ga pokažemo sa Genek...

Povezanost balkanskih naroda koje se političari boje

Zajedničke tekovine na kojima nam počivaju pismo, jezik, kultura i izgubljeni identiteti kojima se danas vešto igraju političari država nastalih raspadom SFRJ (izuzev Slovenije - ona i nije geografski na Balkanu, iako je većina stanovništva Balkanskog porekla) takođe su isti. Niko nije sasvim siguran ko je i od koga je potekao, a i kome je šta dužan da opravda... Nema razlike, isto nas gaze.  Zato od Vardara pa do Pirana jedino čime se vešto i dalje igraju oni gore koje je navodno narod svojom voljom izabrao - nacionalno pitanje.  Kada kao nekada Peđa D’Boy ili Lepa Brena a danas ja - Jugosloven/ka, krenem na turneju od Vardara pa do Triglava, od Đevđelije pa do Jadrana, nekako beda neka svuda se uvukla. Smeće po gradovima, a ni po lepim zelenim selima, više niko ne čisti.  Vardarom odavno riba ne pliva, isto ko ni u Savi ili Dunavu kod Beograda pa na dalje. Nije zdravo ni u punoj ronilačkoj opremi plivati. Ništa bolji nije ni Vrbas u nekad zelenoj Banja Luci, Sava u Zagr...

ALL TIME

Imate li NA DRINI ĆUPRIJU, na FRANCUSKOM?

U želji da meni vaoma dragom Francuzu malo bolje približim Balkan krenuh u najveću i kažu najbolju izdavačku i šta još ne , kuću u kultnom SKC. Dok sam ulazio u knjižaru iz nje je odzvanjala muzika ne baš dobro uštimovanog benda i žamor usplahirene mase zbog besplatnog popodnevnog koktela na promociji još jednog letnjeg hita neke od naših spisateljica. Ignorišem gužvu u zadnjem delu zdanja u kojem su svoja prva dela osmislili i javnosti predstavili neki od naših najcenjenijih umetnika, onih pravih pisaca, muzičara... Prvo je bilo neophodno vešto odigrati mačku među rafovima knjiga u lovu na nekog od službenika. "Dobar dan, imate li 'Na Drini ćupriju', na francuskom?" Prvo zbunjen pogled, a onda i bez bar preko k... ćao: "Pitaj koleginicu" . Naravno da je uperio prstom , ka ženi okrenutoj leđima ka nama i oslonjenoj na zid tik pored ulaza na promociju gde je sada uveliko trajala žurka. Spisateljica sva uzbuđena zabacuje ...

Pronađena "Na Drini ćuprija" za Francuze

Potrazi je došao kraj i to tako što mi je link stigao na Facebook. Hvala gospodinu Draganu što je poslao link još pre godinu dana, stidim se ali moram da priznam, ponekad zaboravim da proverim neku "poštansku sandučad" pooooodugo. Francuski prevod možda i najznačajnijeg književnog dela na Balkanu dotupan je u stvari celom svetu, samo ga nije baš lako naći...Bar meni nije bilo. "Na Drini ćuprija" na francuskom, nalazi se u onLine knjižari i stiže na kućnu adresu besplatno!

Žarko Laušević - Druga knjiga, dnevnik jedne robije

... "Počinju kiše. Beskrajne suze vezane nitima za niske oblake. Zavesa jeseni. Bolje se spava uz šuštanje te zavese. Znaš da neko drugi lije suze. Nebo. Čuva tvoje suze za vedrije dane" , piše Žarko Laušević odmah na početku " Druge knjige " o jednom svom jesenjem danu u zatvoru, a sve nekako podseća na ovaj današnji u Beogradu. Nanizani biseri tiho lupkaju u lim na prozorskom oknu i remete tišinu koja se na mahove čuje samo ovim "svetim danom" u srpskoj prestonici. Idealno vreme za čitanje "Zločina i kazne" modernog doba iz pera Žarka Lauševića . Kao glumcu, splet životnih okolnosti je skresao krila, a mediji su se utrkivali ko će ga više razepeti u borbi za naklonost čitalačke publike koja je sve brže klizila u provaliju primitivizma. U pohodu na isti vratio se Žarko kao pisac. Šta i kako su novine pisale i Žarku se urezalo u sećanje, a meni ono sa nacionalnih televizija, kako srpskih tako i hrvatskih, koje su to što je on uradio pr...

Čovek negde mora da se rodi

Na pragu veka koji je doneo najveća stradanja Srba, 09. oktobra 1892. godine u selu Dolac pored Travnika,  rođen je Ivo Andrić. Majka je tu bila u poseti rodbini, a Ivo je "požurio" da nas zaduži. "Čovek negde mora da se rodi", odgovarao je Ivo Andrić kada bi ga pitali odakle je.  Nije se stideo porekla, naprotiv, samo što ono čoveka obeleži mimo njegove volje... U nosu ostanu mirisi, oči svuda traže onu lepotu sunačanih dana kada usta nisu umela još ni da sriču prve reči... "Biti čovek, rođen bez svoga znanja i bez svoje volje, bačen u okean postojanja. Morati plivati. Postojati. Nositi identitet. Izdržati atmosferski pritisak svega oko sebe, sve sudare, nepredvidljive i nepredviđene postupke, svoje i tuđe, koji ponajčešće nisu po meri naših snaga. A povrh svega, treba još izdržati i svoju misao o svemu tome. Ukratko: BITI ČOVEK ." Ponosim se time što smo zemljaci, što nam je reč svetinja .  Na žalost u srpskim medijima Ivin rođend...

Kako #srbija #prvakSVETA u fudbalu?!

- Mladići, Orlići su osvojili! - AAaaaaaHAaaaaaaaa, onda ima smisla (i Dara od Rado(da)jka... Retki su trenuci kada se Srbi slože, a ovog jutra i na ulici i u prevozu i na selu i u senu i svuda po svetu. Desilo se nečuveno, "klinci" kojima se nije baš mnogo verovalo ozarili su obraze naciji, vratili joj bar na trenutak osmeh i radost, a ponajviše davno zaboravljeni i negde jureći za istim izgubljeni nacionalni ponos.  BRAVO MOMCI i srećno vam bilo tamo po belom svetu gde će vas slaviti godinama. Mi, u domovini, sećaćemo vas se večno jer će o vama i u udžbenicima od sada da po koji redak napišu. Heroji koji su ovog jutra naciju podigli iz kreveta i naterali na jutarnje trčanje i urlanje (i u gaćama) ulicama, sokacima, prašnjavim puteljcima, proplancima visoko gore u planinama (na kojima ćemo da letujemo), su:  Boris Radunović, Predrag Rajković, Vanja Milinković-Savić, Zlatko Iličić, Miroslav Bogosavac, Miladin Stevanović, Vukašin Jovanović,...

#eurovision - Ukraine, so what!?

Zanima me kako neko ko je gledao ovogodišnji Evrosong sada može da bude začuđen što je Ukrajina pobedila. Očigledno je bilo od samog početka, ne zato što je Ukrajina već zato što je to bila jedina drugačija pesma - po svemu . Australija je nezasluženo favorizovana, Rusija sa pravom, samo da su malo bolju pesmu imali uz onakav nastup bili bi neprikosnoveni. Ovako, nakon pobede politikom obojena ukrajinska ili krimska pesma je najbolja . Međutim, još jednom da se ne lažemo ovo je bilo muzički jedno od, da ne kažem najgorih, ali najlošijih izdanja. Na prste jedne ruke mogu se izdvojiti pesme, sve drugo je "bosanski lonac" samo onaj sirotinjski iz devedesetih. Rusija bi opravdanje imala samo u spektakularnom nastupu, ovako pobedio je neko ko se usudio da bude drugačiji. Čini mi se da je poenta ovog festivala upravo to - promocija različitosti i slobode, ali pod plavim plaštom sa zlatnim zvezdicama ta poenta se nekako izvitoperila pod vetrovima sa istoka. Neko će sada r...

iProgram your computer

Nekako svi mi koji smo rođeni osamdesetih za njima stalno čeznemo, a ona koja ih je punim plućima živela u  nekada velikoj, cenjenoj i slavnoj Jugoslaviji je Marina Perazić. Ona je žena za kojom su uzdisalji muškarci širom Balkana, njene postere držali iznad uzglavlja i pevušili "Program tvog kompjutera" dok su odlazili u carstvo snova. Prohujalo, kažu srećno i bezbrižno vreme je daleko iza nas, a Marina k'o Marina opet je tu sa grupom Denis&Denis i opet će da peva "Program tvog kompjutera". Ne samo da je elektro pop tada bio nešto sasvim novo na ovim prostorima, već je i kompjuter bio bauk. Ali njen zavodljivi glas i isto takav stas nikoga nije ostavljao ravnodušnim.  U vremenu koje je došlo posle tih srećnih i veselih osamdesetih, prve decenije posle Tita i poslednje sa Titom, došle su one za narode Balkana tragične devedesete... Muzika nikome nije bila na pameti, a seks simbol Jugoslavije je zaboravljena kao i zemlja koje više nema... Ipak, uvek na...

...nedostaješ, srećan TI rođendan!

Probudio me zvuka telefona: "Halo", jedva sam provukao kroz zube ne otvarajaći oči. Sa druge strane prvo kratka tisina a onda je šapat lupio u mozak, kao čekić u gong:  "Umrla je Amy"... Krevet je poleteo na plafon... "Kako? Kada? Amy?!" "Da, evo svi pišu o tome, još se ne zna..." , nisam više slušao... Da. Zaista je više nema sa nama, sa ove strane tame. Ostavila je neizbrisiv trag svojom jedinstvenom pojavom.  Bila je neko koga sam zaista voleo. Neko za kim i danas iskreno žalim, neko koga ću uvek voleti. SREĆAN TI ROĐENDAN!

Mali mrav - fenomen

Ta 1982. godine, kada se na talasima Radio Beograda prvi put, ni sluteći da je na pragu večnosti, "Mali mrav" pojavio, dirigentu , nije bila baš sada toliko davno, ali opraštam sve jer ova naizgled naivna pesmica koja je obeležila detinjstvo skoro svakog ko je rođen od Vardara pa do Triglava, od Đerdapa do Jadrana, opet je u modi, a spot i više nego simboličan. Facebook/GlasNeZice Iako je sa prvim godinama ovog veka "Mali mrav" samo virkao iz svog mravinjaka, grupa GlasNeŽice mu je udahnula novi život, pružila mu slamku spasa. Grčevito se uhvatio, a za nju su se samo, Njegoševski rečeno, počele da nadodaju ruke nesuđenih Jugoslovena. Mladiće i devojke još uvek, iako je njihov "Mali mrav" na YouTube portalu za samo 4 dana pregledan više od 100.000 puta , mnogi ne shvataju ozbiljno, ali tako je to uvek sa velikim umetnicima. Možda Ajša opet vrisne, možda i promenimo mesto, ali ta seta za vremenom kada se, bar tako pričaju i ovde lepo živelo, i...

Pet Shop Bears u Beogradu, sa Berlincima

Posle sunovrata beogradskog gay klabinga pre par godina, muzički se stvari polako opet menjaju. U petak 24. juna stiže nam DJ duo Open Mike & Justin Case .   Skoro deceniju uveseljavaju Berlince i postali su institucija na njegovoj klupskoj sceni, delom zahvaljujući Pet Shop Bears , jednoj od najpoznatijih gej disko partija u Berlinu koji se dešava jednom mesečno u Kantini u Berghajnu (da, to je onaj Najbolji svetski klub u koji ne puštaju Britni Spirs jer nije dovoljno cool). Better work b*tch O.o Ovo je prvi put da se dešava u Beogradu u jedinom gay klubu „Pleasure“ , lista zabranjenih ne postoji, ako izuzmemo gore pomenutu. Pet Shop Bears je do sada bio rezervisan samo za Berlin, pa je ovo prava ekskluziva . DJ duo Open Mike & Justin Case ni na Loud & Queer stejdžu na Exitu 2012. Godine nisu menjali koncept stvaranja utiska kućne žurke na kojoj su svi opušteni i nepretenciozni. Teško je bilo i pod vedrim nebom Petrovaradina uz super vesele DJ-e...