Ne! Zaista više, nije da ne želim, već ne mogu da prihvatim ovaj besmisao življenja u zemlji Srbiji, gradu Beogradu (čak i ono malo što je od grada ostalo, doprli su i do mog balona). Sve, ali ama baš sve je obesmišljeno. Besmisao je postao smisao življenja u besmislu neznanja onih koji upravljaju ovom jadnom zemljom i onih što bi kao da nešto promene ali se totalno zbune kada ih neko priupita kako će to zaista i da urade. Džaba sva ona silna krv junačka kada se današnji Srbin proda za par crvenih. Dotle smo došli. Dotle su nas doveli. Ja sa vama dragi sugrađani više neću. Dosta mi je provalija tuđih što do sada pregazih. Ovu najnoviju, e vala neću. Možda me i tamo gde odem već čeka neka provalija, ali barem će biti samo moja, lična. Srbijo majko, mislim da je ovo onaj trenutak pred zbogom. Više si maćeha bila, ali hajde da se u miru rastenemo jer mesta za tugu tu svakako nema. …
U želji da meni vaoma dragom Francuzu malo bolje približim Balkan krenuh u najveću i kažu najbolju izdavačku i šta još ne , kuću u kultnom SKC. Dok sam ulazio u knjižaru iz nje je odzvanjala muzika ne baš dobro uštimovanog benda i žamor usplahirene mase zbog besplatnog popodnevnog koktela na promociji još jednog letnjeg hita neke od naših spisateljica. Ignorišem gužvu u zadnjem delu zdanja u kojem su svoja prva dela osmislili i javnosti predstavili neki od naših najcenjenijih umetnika, onih pravih pisaca, muzičara... Prvo je bilo neophodno vešto odigrati mačku među rafovima knjiga u lovu na nekog od službenika. "Dobar dan, imate li 'Na Drini ćupriju', na francuskom?" Prvo zbunjen pogled, a onda i bez bar preko k... ćao: "Pitaj koleginicu" . Naravno da je uperio prstom , ka ženi okrenutoj leđima ka nama i oslonjenoj na zid tik pored ulaza na promociju gde je sada uveliko trajala žurka. Spisateljica sva uzbuđena zabacuje ...