Sve hoću nešto da kažem o ovom ludilu koje je snašlo Ukrajince. Nemam reči… ovako je Ivo Andrić pisao o mostovima: Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kom se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno ili zlo. Veliki kameni mostovi, svedoci iščezlih epoha kad se drugačije živelo, mislilo i gradilo, sivi ili zarudeli od vetra i kiše, često okrzani na oštro rezanim ćoškovima, a u njihovim sastavcima i neprimetnim pukotinama raste tanka trava ili se gnezde ptice. Tanki železni mostovi, zategnuti od jedne obale do druge kao žice, što drhte i zvuče od svakog voza koji projuri; oni još kao da čekaju svoj poslednji oblik i svoje savršenstvo, a lepota njihovih linija otkriće se potpuno očima naših unuka. Drveni mostovi na ulasku u bosanske varo...
U želji da meni vaoma dragom Francuzu malo bolje približim Balkan krenuh u najveću i kažu najbolju izdavačku i šta još ne , kuću u kultnom SKC. Dok sam ulazio u knjižaru iz nje je odzvanjala muzika ne baš dobro uštimovanog benda i žamor usplahirene mase zbog besplatnog popodnevnog koktela na promociji još jednog letnjeg hita neke od naših spisateljica. Ignorišem gužvu u zadnjem delu zdanja u kojem su svoja prva dela osmislili i javnosti predstavili neki od naših najcenjenijih umetnika, onih pravih pisaca, muzičara... Prvo je bilo neophodno vešto odigrati mačku među rafovima knjiga u lovu na nekog od službenika. "Dobar dan, imate li 'Na Drini ćupriju', na francuskom?" Prvo zbunjen pogled, a onda i bez bar preko k... ćao: "Pitaj koleginicu" . Naravno da je uperio prstom , ka ženi okrenutoj leđima ka nama i oslonjenoj na zid tik pored ulaza na promociju gde je sada uveliko trajala žurka. Spisateljica sva uzbuđena zabacuje ...