Svaka sličnost sa stvarnim likovima je namerna. Na brdovitom Balkanu u zemlji seljaka (e moja Deso, sreća pa i ovo ne dožive) živeli su džin i patka. Džin u to vreme u ovoj zemlji seljaka (ne ljudi koji žive na selu) je bio kralj. Svi su živeli kako je on želeo. Ponekad, kada mu je dosadno, a često mu je bilo, voleo je da se igra sa svojim podanicima. Smišljao je razne igrice, voleo je kada u njima učestvuju skoro svi ili prosto rečeno svi koji se tu zateknu, ponekad i oni što se razbežaše u druga kraljevstva - uplašeni da bi im njegov lik bio noćna mora - nije ni on voleo njih. Mada je umeo da malo zacvili kada mu zafale da bi zadao pobedonosni udarac... (mada su i tada bili izvor zaraza koje donose sa sobom) Ono što zaista nije voleo - nije voleo da gubi niti je to smelo i da se pomisli. Noću pre spavanja pogledao bi se triput u ogledalo i sebi u lice rekao: Nepobedivi! Nepobedivi! Nepobedivi! Ujutro bi ponovio molitvu... On je uvek i ...
Sve je ovo zaista bilo jednom (mada su i reinkarnacije postale popularne) u zemlji čuda, bašti Evrope, na brdovitom Balkanu... u pripremi *My Short Little Life in Belgrade - by Dado Popović*