Svaka sličnost sa stvarnim likovima je namerna. Na brdovitom Balkanu u zemlji seljaka (e moja Deso, sreća pa i ovo ne dožive) živeli su džin i patka. Džin u to vreme u ovoj zemlji seljaka (ne ljudi koji žive na selu) je bio kralj. Svi su živeli kako je on želeo. Ponekad, kada mu je dosadno, a često mu je bilo, voleo je da se igra sa svojim podanicima. Smišljao je razne igrice, voleo je kada u njima učestvuju skoro svi ili prosto rečeno svi koji se tu zateknu, ponekad i oni što se razbežaše u druga kraljevstva - uplašeni da bi im njegov lik bio noćna mora - nije ni on voleo njih. Mada je umeo da malo zacvili kada mu zafale da bi zadao pobedonosni udarac... (mada su i tada bili izvor zaraza koje donose sa sobom) Ono što zaista nije voleo - nije voleo da gubi niti je to smelo i da se pomisli. Noću pre spavanja pogledao bi se triput u ogledalo i sebi u lice rekao: Nepobedivi! Nepobedivi! Nepobedivi! Ujutro bi ponovio molitvu... On je uvek i ...
U želji da meni vaoma dragom Francuzu malo bolje približim Balkan krenuh u najveću i kažu najbolju izdavačku i šta još ne , kuću u kultnom SKC. Dok sam ulazio u knjižaru iz nje je odzvanjala muzika ne baš dobro uštimovanog benda i žamor usplahirene mase zbog besplatnog popodnevnog koktela na promociji još jednog letnjeg hita neke od naših spisateljica. Ignorišem gužvu u zadnjem delu zdanja u kojem su svoja prva dela osmislili i javnosti predstavili neki od naših najcenjenijih umetnika, onih pravih pisaca, muzičara... Prvo je bilo neophodno vešto odigrati mačku među rafovima knjiga u lovu na nekog od službenika. "Dobar dan, imate li 'Na Drini ćupriju', na francuskom?" Prvo zbunjen pogled, a onda i bez bar preko k... ćao: "Pitaj koleginicu" . Naravno da je uperio prstom , ka ženi okrenutoj leđima ka nama i oslonjenoj na zid tik pored ulaza na promociju gde je sada uveliko trajala žurka. Spisateljica sva uzbuđena zabacuje ...