Sava je tiho žuborila. Protezala svoje raskošno telo po prostranoj ravnici, još jednom samo. Poslednji put pre nego što bi uronila u Dunav. Musavo dete drljaljo je dupetom po blatu. Majka je pomagala ocu da istovari zapregu pretrpanu kartonom, metalnim otpadom, bio je tu i neki stari šporet, dve desne papuče. “Ganc novo odelo”. U istovaru im je pomagalo i četvoro starije dece, jedno drugom do uveta. Ni slutili nisu da upravo trasiraju budućnost. Vesela čerga se do noći već i uselila u kolibu sklepanu od dasaka, kartona, po kojeg lima i raznobojnih najlona. Hladan vetar sa Save šuškao je nalonima celu noć. Slutio ni on nije da će mu šuškanje najlonima uz obale Save postati svakodnevica. Razkobojne kese vekovima “krase” obale evropske lepotice koja tu dole, na pljuc od Jatagan male nestaje u hladnom Dunavu, takođe, samo kod nas, okićenim uglavnom raznobojnom plastikom, a nađe se tu svega kao na onom tovaru i još... No, ona vesela čerga i njen još veseliji sme...
Sve je ovo zaista bilo jednom (mada su i reinkarnacije postale popularne) u zemlji čuda, bašti Evrope, na brdovitom Balkanu... u pripremi *My Short Little Life in Belgrade - by Dado Popović*