Nikad zaista i nije rado išao, samo je uvek bila preka potreba, a previše nezbrinutih sinova... Sada je drugo vreme, samo se malo toga promenilo u Srbistanu. Mladići širom Srbije besciljno lutaju u potrazi za bilo kakvim poslom, a odvajkada je vojska bila sigurica, pa tako i danas. Onima gore očigledno nacionalna nemaština na ivici egzistencije odgovara čim se njome hvale po, nazovi, medijima. Kroz sopstvena glasila srećno grokću da je interesovanje za vojnu službu sve veće. Izgleda da smo zaboravili i kako je to slobodno misliti, malo ko se usuđuje i da izgovori sopstvene misli. Zar smo dotle došli da sve što nam se servira gutamo i bez žvakanja, ma koliko smrdelo na crkotinu?! P. S. Da li je nekome jasno zašto na sastancima sa bilo kojim stranim političarem/diplomatom naš/e vođa/e nema drugih tema izuzev mira i stabilnosti?! Zar Srbija nije mirna i stabilna zemlja ako je otpočela pregovore sa EU?!
U želji da meni vaoma dragom Francuzu malo bolje približim Balkan krenuh u najveću i kažu najbolju izdavačku i šta još ne , kuću u kultnom SKC. Dok sam ulazio u knjižaru iz nje je odzvanjala muzika ne baš dobro uštimovanog benda i žamor usplahirene mase zbog besplatnog popodnevnog koktela na promociji još jednog letnjeg hita neke od naših spisateljica. Ignorišem gužvu u zadnjem delu zdanja u kojem su svoja prva dela osmislili i javnosti predstavili neki od naših najcenjenijih umetnika, onih pravih pisaca, muzičara... Prvo je bilo neophodno vešto odigrati mačku među rafovima knjiga u lovu na nekog od službenika. "Dobar dan, imate li 'Na Drini ćupriju', na francuskom?" Prvo zbunjen pogled, a onda i bez bar preko k... ćao: "Pitaj koleginicu" . Naravno da je uperio prstom , ka ženi okrenutoj leđima ka nama i oslonjenoj na zid tik pored ulaza na promociju gde je sada uveliko trajala žurka. Spisateljica sva uzbuđena zabacuje ...