Mi kao da ne umemo ništa da sačuvamo neokaljanim. Sve što je lepo odmah malo kroz blato da provučemo. Kako god, bilo zlato, srebro ili bronza ona će jednako da sija, neka laju.
Devojke i momci učinili ste još jednom naciju ponosnom, sa punim pravom i zdravim patriotizmom lepo je biti Srbin, zbog Vas. HVALA!
U zemlji gde zimi većinom nema školskih fiskulturnih sala, jer leti deca slobodno trčkaraju po dvorištu, oni stariji na velikom cirknu vopi - neverovatan je broj odličja koje je srpski tim u Riu osvojio. BRAVO!
Divno je biti "iste krvi" kao sve te devojke i mladići koji su svojim talentom, upornom željom i beskrupuloznim življenjem za sport učinili i nas lenjivce da noćima nervozno trčimo levo desno, skačemo u vis, ali i u dalj sa svakim poenom, veslamo kriz vazduh... Ne sportisti nešto naučiše o sportu, deca upoznaše idole. Srbija je lepa reč svuda u svetu. Na tome nam ceo svet zavidi. Pohvale nisu zanimljive domaćim medijima - SRAMOTA.
Zahvaljujući njihovim osmesima u Riu opet počinjem da se dičim svojom zastavom.
P. S. Ne razumem baklje na dočeku, kao i to što olimpijce nije dovezla nacionalna kompanija?!
Comments
Post a Comment