On našeg susreta već je prošlo nedelju dana, a ja još uvek sumiram utiske, njen glas mi još uvek odjekuje u ušima, pevušim tiho u sebi sada već poznate melodije i smeškam se ljudima na ulici dok oni odmahuju glavom :) lud načisto - misle i baš me briga - ese soy yo!
![]() |
http://www.gaf.rs |
Španska je kantautorka afričkog porekla, Concha Buika, bila je gost srpske prestonice u okviru Guitar Ar Festivala i hvala im. Za ovu neverovatnu ženu sa glasom koji u sebi nosi toliko tuge i sreće u isto vreme, saznao sam tek nedavno i sada mi je žao što ranijne nisam proverio ko to peva u Almodovarovoj "koži"....
No, grešku sam ispravio 16. marta u Centru Sava i kao što Buika reče, bio negde drugde, negde tamo, negde daleko, a opet blizu i leteo na notama njenih pesama ne samo sa jednog kraja sveta na drugi već kroz vreme.
"Ja se ne razumem u muziku, sreću, ljubav... ali znam da ih koristim!", priznala je jedinstena pevačica tokom našeg putovanja od džez barova Nju Orleansa (čak sam i ustajali dim cigara namirisao) do flamenko večeri negde uz more na rodnoj joj Majorci. Osetio sam i dašak Havane...
![]() |
http://buikamusic.com |
Putovao kroz vreme i sve to na krilima Končinog neverovatnog glasa.
"Često i ne znam gde sam jer me i ne zanima. Ja ne poznajem granice, ovde smo sada, negde, tu... Delimo ljubav i poklanjamo bezuslovne emocije."
Hvala Konča i srešćemo se mi opet, negde...
Comments
Post a Comment