Žarko Laušević, veliki povratak

Nikad nije ni odlazio, samo je godinama bio odsutan, ne svojom voljom i krivicom... Ali to je tema njegovih maestralnih književnih dela, a ovaj naslov, koji će uskoro preplaviti sve naslovnice, odnosi se na film, prvi posle previše godina (ako uopšte može da se napiše ili kaže previše godina?!).

Već po fotografijama "Smrdljiva bajka/A Strinking Fary Tale", deluje da će ovo biti samo još jedna u nizu Žarkovih sjajnih rola, samo što je on sada već glumac u rangu Šona Pena, a medijska pažnja, nadam se samo da se neće pretvoriti u preterivanje.

Kako god, Žarko je boravio u Beogradu sve do pre nekoliko dana i snimao u glavnim gradskim ulicama. Mnogi, koji su ga sreli, žao mi je što među njima nisam bio i ja, u neverici su ga gledali kako u kostimu beskućnika prolazi pored njih pod svetlima reflektora, kao nekad davno...

Moma je skitnica i pati od depresije. Ema je skitnica i lečila se od alkoholizma.
Moma živi u napuštenim fabričkim pogonima. Ema živi u šahtu.

Ema se Momi dopala na prvi pogled. Moma se Emi dopao na drugi pogled.

Ema je nekad davno izgubila bebu i počela da pije. Ili je prvo počela da pije pa izgubila bebu. Nije više ni važno. Važno je da joj je Moma pomogao da to preboli.

Moma i Ema počinju da žive zajedno. Jedno drugom ulepšavaju dane. Dovijaju se u potpunoj nemaštini. Venčavaju se. Venčava ih Kralj klošara koji živi na deponiji. 

Moma i Ema odlaze na medeni mesec i tom prilikom nailaze na ostavljenu bebu pored kontejnera.
Nastavljaju život u troje...

"Inspiraciju za ovu priču sam našao posmatrajući par beskućnika, muškarca i ženu, kako se drže za ruke. Bio je to jedan od najdirljivijih prizora koji sam video. Pratio sam ih jedno vreme. Živeli su u kanalizacionom šahtu. Dva junaka, dva anti-heroja, ponižena, osuđena, odbačena od svih, otkrivaju snagu ljubavi u sebi i sopstvenom iskupljenju. Oni, na neki način, predstavljaju spasioce svega lepog i uzvišenog, svega što nas čini ljudima", opisuje reditelj Miroslav Momčilović svoje novo čedo.

"Smrdljiva bajka" je sijala u bioskopskim salama i nikog nije ostavila ravnodušnim. Da, to je naš svakodnevni život. O Žarkovom povratku, pa tabloidi se jesu interesovali ali im on nije dao meso pa su ga brzo zaboravili.
A on, kažu oni manje uticajni opet planira da nešto snima i valjda piše... Ja čekam nestpljivo treći deo romana "Godina prođe, dan nikad". 

Comments